UZGOJ BULTERIJERA

Pitate se kako uzgajati bulterijere? U ovom tekstu naučite ponešto o tome kako uzgajati zdrave bulterijere stabilnog temperamenta i izbjegavati muke sa zdravstvenim problemima.

Naravno, u svaki uzgoj treba uložiti želju, vrijeme i novac, ali nagrada – izvrstan bulterijer vrijedna je svega uloženoga.

Ukratko o pasmini

Ljubitelji popularnih borbi između bikova i buldoga, koje su se odvijale davne 1830. Godine, odlučili su stvoriti psa koja će biti snažna poput buldoga i okretna poput terijera pa su bulodga križali sa starim engleskim terijerom, dodavši nešto krvi dalmatinskog psa. Tako  je nastao bulterijer, a 1850. godine nastala je bijela varijanta.

Radilo se dakle o žestokoj pasmini koja se u borbi borila inteligencijom i snagom.

Međutim, Bull i Terrier uzgajivači nisu uspjeli sačuvati ovu lijepu i vrijednu pasminu. Unatoč tome što su ovi psi prepoznati po mnogim talentima, njihov se gen polako razrjeđivao, a pasmina je bila na rubu izumiranja.

U 1890-ima  čovjek po imenu James Hinks počeo je uzgajati bulterijere na pravi način. Želio je poboljšati izgled pasmine,  pa je križao svoje bulterijere s engleskim bijelim terijerom. S takvim psom došao je na izložbu pasa koja se održala u Chelseaju, a sve ostalo je povijest. Nova križana pasmina bila je poznata kao Hinks terijer, a novije pasmine stvorene su korištenjem Hinks terijera kao primarne pasmine. Dok je James Hinks želio da njegovi psi budu bijeli, drugi su malo eksperimentirali s bojama. Ovo je eksperimentiranje bilo neophodno jer je uzgoj potpuno bijelog terijera počeo ponavljati zdravstvene probleme zbog opetovanog križanja .

James Hinks, otac pasmine, i njegova dva bulterijera

Popularnost uzgoja

Uzgoj bulterijera jamči puno uspjeha. Izuzetno su primjereni za obitelj i mogu živjeti s velikim obiteljima u potpunom skladu. Ovi okretni i aktivni psi puni su energije i čine fantastične kućne ljubimce za obitelji s djecom.

Jedinstveni izgled

Glava bulterijera u obliku jajeta jedno je od njegovih najvažnijih obilježja. Vrh njihovog vlasišta izgleda gotovo ravan, blago se profilira prema nosu. Imaju male trokutaste oči, što je njihova druga karakteristika koja ih najviše definira.

Bulterijeri uglavnom imaju snažno tijelo. Dok je Hinks želio potpuno bijele terijere, puno bulterijera postoji primjerice u nijansama smeđe i crne.

Iako neki mogu vjerovati da su ove jedinstvene osobine evoluirale u samom bulterijeru, to je daleko od istine. Ove karakteristične osobine su stvorene od čovjeka. Uzgoj bulterijera bio je evoluirajući proces, gdje su mnogi psi dodavani u mješavinu da bi joj se dao elegantan izgled, uključujući Dalmatinere i Collie.

Temperament bulterijera

Bulterijer nema samo jako tijelo, već i jaku glavu. Mogu biti jako tvrdoglavi ako se ne ukrote rano. Bulterijeri su rezultat višegodišnjeg križanja, tako da očito imaju mješovitu vreću gena, što ih ponekad čini nepredvidljivim. Bulterijeri mogu djelovati i kao vrlo sposobni zaštitnici djece i doma.

Međutim, terijeri su i tvrdoglavi, a ako nisu dobro uvježbani, mogu postati antisocijalni. Ako se drže izolirano, teže napadu na druge životinje i ne mogu, u tom slučaju, naučiti na suživot s drugim psima. Imajte na umu da ponekad bulterijeri imaju lagano nepredvidiv temperament.

Ali ono što ih čini popularnima u obiteljima je činjenica da su vrlo poslušni.

Dakle, ako želite biti uzgajivač bulterijera, provjerite krvne linije predaka. Od malih nogu pokušajte ih uvježbati kako bi postali obiteljski psi. Ako se s njima postupa na propisan način, bulterijeri, kao vrlo svestrani psi, se mogu istaknuti i kao kućni ljubimci.

Tvrdoglavost

Bulterijeri su poslušni i vrlo inteligentni psi – imaju mozak za donošenje odluka i neće samo slijepo slijediti naredbe. Ova osobina ih čini korisnima ali može biti i problem odnosno ukoliko se ne uvježbaju ispravno, njihova se inteligencija može pretvoriti u tvrdoglavost.

Bulterijeri mogu postati skloni odbijanju zapovijedi i iskazivanju agresije kada stvari ne idu očekivanim putem što ih pretvara iz razigranog i prijateljskog psa u ljutog i na oko agresivnog.

Važno je napomenuti da je odgovornost uzgajivača osigurati da njihovi bulterijeri postanu dio obitelji koja im odgovara odn. bulterijeri bi trebali biti dio one obitelji koje su navikle imati psa. Njihova tvrdoglavost može se pametno iskoristiti. Uz dovoljno aktivnosti i vježbanja i veliku količinu strpljenja, bulterijer može postati pravi obiteljski pas.

„Loša“ reputacija

Bilo koja pasmina može pokazati znakove agresije. Psi koji su najnježnijeg izgleda mogu također pokazati znakove agresije, kao što i oni psi koji na prvu izgledaju „opasno“ mogu pokazati svoju nježnu stranu o određenoj situaciji. U znanstvenom istraživanju, objavljenom u časopisu Journal of Veterinary Behavior provedena je studija na grupi pasmina pasa koja je navedena kao agresivna.

Kada su izloženi situaciji koja je testirala njihovo strpljenje, otkriveno je da se samo 5% pasa ponaša agresivno. Ista studija provedena je tada na zlatnom retriveru, pasmini poznatoj po mirnoj i pokornoj prirodi. Gotovo 40% pasa (zlatnih retrvera) u ovom istraživanju pokazalo je znakove agresije.

Zaključak je jasan – nijedno ponašanje nije specifično za pasminu. Sve se svodi na trening koji prolaze. U slučaju bulterijera, taj miješani gen samo doprinosi njihovoj nepredvidivosti.

Bulterijer dobiva svoju „lošu“ reputaciju neobičnim izgledom. Za opću publiku njihovo lice izgleda prilično prijeteće i pomalo zastrašujuće. Inače, bulterijer je savršena kombinacija obiteljskog psa i psa čuvara. To je drag, nježan, pouzdan i inteligentan pas. Inteligencija bulterijera može biti jako dobro iskorištena.

Međutim, nedostatak vježbanja i socijalizacije mogu ga učiniti razdražljivim i antisocijalnim psom.

Minijaturni bulterijeri vs standardni bulterijeri

Za razliku od drugih pasmina pasa, gdje su minijaturne verzije kreirane nakon standardnih, minijaturni bulterijeri su stvoreni puno prije nego što je stvoren standardni bulterijer. Druga razlika između minijaturnog bulterijera i standardnog bulterijera je u veličini.

Minijaturni bulterijer mješavina je sada već izumrlog engleskog terijera, engleskog buldoga i dalmatiera. Tada su se minijaturni bulterijeri zvali jednostavno Bull Terriers. S godinama su neki uzgajivači željeli veće pse.

U pogledu izgleda vrlo je mala razlika. Istaknuta glava i oči obilježje je i kod minijaturnih bulterijera. Međutim, minijaturni bulterijeri imaju mekše i razigranije lice od svoje veće verzije, izgledaju više kao spitz zbog male veličine.

Pasmina Bulterijer postoji u mnoštvu različitih boja.

Uzgoj minijaturnih bulterijera postao je vrlo popularan među uzgajivačima jer mogu postići visoku cijenu.

Interbreeding

Izraz koji se koristi kada se minijaturni bulterijer križa sa bulterijerom standardne veličine.

Većina uzgajivača to radi kako bi spasila svoje minijaturne bulterijer od naslijeđene genetske bolesti koja se zove primarna luksacija leće, što u biti znači ispupčenje oka. Kod ovog poremećaja oko iskače i postaje dezorijentirano, zbog čega se vid psa pogoršava.

Križanje može pomoći u sprječavanju ovog stanja jer standardni Bulterijer ne nosi gen koji uzrokuje tu luksaciju.Miješanje gena osigurava da minijaturno leglo ne nailazi na iste probleme. Međutim, križanje bulterijera može se izvršiti samo ograničen broj puta.

O zdravlju bulterijera

Zdravi bulterijer može živjeti od 11 do 14 godina. Minijaturni bulterijeri obično žive dulje od standardnih bulterijera.

Bulterijeri su skloni poremećajima očiju, poput primarne luksacije leće. To je glavni problem u ovoj pasmini. Manje zdravstvene komplikacije poput bolesti bubrega, problema sa radom srca i alergija također su mogući kod ove pasmine.

Gluhoća

Gubitak sluha ili poteškoće sa sluhom utječu na gotovo 18% bulterijera širom svijeta. Ove poteškoće mogu se odnositi na samo jedno uho ili na oba uha.

Jednostranu gluhoću moguće je spriječiti, pod pretpostavkom da veterinar redovito vrši pregled psa. Da bi potvrdili da li štene u vašem leglu ili štene koje odvedete kući ima zdrav sluh, potrebno je izvršiti BAER test (Brainstem Auditory Evoked Response) na štencima. Ovim testom se utvrđuje je li štene gluho i ako jest, u kojoj mjeri. Test se mora izvesti prije nego što štene napuni pet tjedana.

Problemi s kožom

Bulterijeri su skloniji problemima s kožom više nego druge pasmine pasa. Njihov imunološki sustav je takav da ih čak i mali ubod komaraca  može jako smetati te mogu razviti osip i pokazati simptome široke upale.

Svaku neobičnu pojavu na koži psa treba prijaviti veterinaru neposredno prije nego što se pogorša, jer u protivnom to može biti izuzetno bolno. Veterinar će predložiti način liječenja, ovisno o tome koliko situacija loša.

Nikad ne upotrebljavajte nikakve ljudske lijekove na svom bulterijeru. Proizvodi koje je propisao vaš veterinar specijalno su formulirani da odgovaraju bulterijerovoj osjetljivoj koži.

Akrodermatitis

Dobar uzgajivač uvijek će prepoznati rane znakove ove bolesti. Akrodermatitis je fatalna bolest, što kod bulterijera može rezultirati ranom smrću.

Upaljeni mjehurići počinju izbijati svuda na tijelu.

Polako, organi tijela počinju usporavati. Čak možete primijetiti iscjedak iz nosa, deformirane nokte i ispucale noge. Ove simptome mogu pratiti proljev, bakterijske infekcije i drugi  zdravstveni problemi.

Ovo je nasljedna bolest i može se spriječiti jednostavnim DNK testom na štencima i utvrditi koji su skloni akrodermatitisu.

Luksacija patele

Patela (čašica za koljeno) je debeli kosturni organ koji štiti zglobove koljena od stalnog trošenja i oštećenja . Za bulterijere, pa čak i za minijaturnog bulterijera, patela može biti vrlo problematična.

Bulterijeri ima vrlo velike šanse da pate od patelarne luksacije – kada patela otpadne . Lagana neusklađenost udova pri rođenju ili kasnija trauma ono je što uzrokuje ovu vrlo bolnu bolest. Ako vaš pas šepa ili ima poteškoće u hodanju, odmah ga odvedite veterinaru kako bi isključili mogućnost ove bolesti, ili ju spriječili.

Autoimune ​​dominantne bolesti

Jednostavan test urina u ranoj fazi života utvrdit će je li vaš pas sklon bubrežnim bolestima ili ne. Bulterijeri su genetski skloni bubrežnim bolestima, a neki terijeri mogu imati i nerazvijeni bubreg. Na taj način zaustavlja se pročišćavanje krvi, što rezultira prijemom toksina u cijelo tijelo .

U nekim slučajevima psi pokazuju i znakove policističnih bubrega, što na kraju dovodi do brzog zatajenja bubrega što također može biti pogubno za bulterijere.

Još jedna autoimuna dominantna bolest uobičajena među bulterijerima je nasljedni nefritis Kao što ime sugerira, riječ je o nasljednoj bolesti i psi koji su pogođeni mogu doživjeti akutno zatajenje bubrega u bilo kojoj fazi svog života.

Ostale bolesti

Bulterijeri su skloni različitim vrstama srčanih bolesti koje se mogu kontrolirati dobro uravnoteženom prehranom. Srčane bolesti ne treba uzimati olako. Mogu prouzrokovati trenutnu i iznenadnu smrt jer izravno utječu na cirkulaciju krvi, što može dovesti do blokiranja dovoda krvi u srce.

Pasmina također ima sklonost bolesti štitnjače baš kao i većina drugih pasmina pasa.

Kako uzgajati bulterijere

Bulterijeri su snažni i mišićavi psi. Unatoč određenim zdravstvenim problemima obično su vrlo zdravi. Uzgoj bulterijera je prilično složen zadatak, ali dobar trening i redovni zdravstveni pregledi od presudne su važnosti za uzgoj. Oni su relativno jednostavni i nisu previše zahtjevni u usporedbi s nekim drugim pasminama.

Prosječna veličina legla za sve Bulerijere je oko pet štenaca po leglu. Minijaturni bulterijer može imati do devet štenaca u jednom leglu, ali obično ih ima oko 4 po leglu. Međutim, ti se brojevi uvelike razlikuju, ovisno o određenim čimbenicima.

Veličina legla bulterijera puno ovisi o tome koliko je ženski pas zdrav a i njegova dob također se mora uzeti u obzir. Mlada i zdrava ženka bulterijera s idealnom veličinom maternice može okotiti čak 12 bulterijera.

Naravno, puno toga ovisi i o mužjaku. Osim njegove dobi i zdravlja, koliko je puta paren je također važan faktor u određivanju veličine legla kod standardnih bulterijera.

Poteškoće oko porođaja

Bulterijeri nemaju posebnih fizičkih problema. Međutim, u usporedbi s drugim psima, mogli biste primijetiti da  ženka teži tome da bude dobro zbrinuta pa je ključno da se dobro brinete za nju i obratite pažnju na njezine promjene u ponašanju.

Neki uzgajivači čak predlažu da se trudni bulterijer odvede veterinaru češće od ostalih pasa. Morat ćete biti ažurni oko njezinih pregleda. I ono što je najvažnije, ženkama trebate često provjeravati tj. mjeriti temperaturu, i to iz razloga jer su ponekad, dok su u tom razdoblju, tjeskobni, zbog čega njihova tjelesna temperatura oscilira.

Cijena

Bulterijeri koji se prodaju kako bi bili kućni ljubimci podaju se, po nekom nepisanom pravilu, po nižoj cijeni. Kao što je slučaj s većinom pasmina pasa, odrasli pas iz vrhunskog uzgoja i koji je vrhunski socijaliziran s drugim psima i ljudima uvijek će imati veću cijenu.

Bulterijeri i minijaturni bulterijeri obično su na cijeni tj. oni su jedna od najskupljih pasmina pasa.

Međutim, morate biti praktični kada cijenite leglo. Izračunajte cijenu na temelju nekoliko faktora:

1. Loza – krvna linija oba mužjaka i brane legla
2. Zdravstveno stanje štenaca
3. Dali ste potrošili novac za školovanje štenaca s profesionalcem
4. Da li ste se osobno pobrinuli da dobiju odgovarajuću količinu tjelesne aktivnosti
5. Koliko dugo su se razvijale njihove socijalne vještine i njihov program socijalizacije
6. Bilo kakvi drugi napori koje ste uložili u štence

Potrebno je opravdati cijenu. Važan je prethodni napor i trud koji je uložen pripremu i opravdanje idealnog legla.

Bulterijer nije idealan prvi pas za nove vlasnike – vlasnike koji nisu do sada imali psa za kućnog ljubimca. Oni su u početku uzgajani kao borbeni psi. Zahvaljujući mješovitom genu i evoluciji tijekom određenog vremena, s vremenom su stekli reputaciju kao izvrsni obiteljski psi i psi čuvari.

Dakle, kao uzgajivač morate osigurati da je leglo prvo dobro obučeno. Angažirajte profesionalnog trenera pasa ako je potrebno. Bulterijeri trebaju posebnu pozornost jer su često tvrdoglaviji i agresivniji od ostalih pasa. Potrebno ih je osposobiti da postanu društveniji i primjereniji obitelji.

Neka od čestih pitanja o bulterijerima

Uzgajivači i vlasnici bulterijera često imaju puno pitanja o ovoj pasmini

Evo nekih najčešćih pitanja i odgovora za koje se nadamo da će vam pomoći.

Koliko vježbe trebaju terijeri?

Bulterijeri moraju puno vježbati. Vrlo su okretni i izuzetno aktivni, pogotovo kad su mlađi. Štenci bulterijera i minijaturni bulterijeri zahtijevaju adekvatnu količinu igre i trčanja kako bi sagorjeli svu svoju energiju. Zahtijevaju puno više pozornosti od većine ostalih pasmina.

Puno vlasnika pasa koji imaju bulterijere nastoje dodati malo kreativnosti psećoj aktivnosti. Bulterijer i djeca držat će jedno drugo zauzetim tijekom cijelog dana. Bulterijeri će biti frustrirati ako budu natjerani da ostanu u zatvorenom prostoru bez ikakvih aktivnosti. Stoga osigurajte im obilje igara i vježbi.

Kolike su potrebe za groomingom –  održavanjem i njegom bulterijera?

Bulterijeri nisu zahtjevni što se tiče održavanja odn. njege.

Dlaka ne zahtijeva puno posla. Nokti im obično nikad ne obrastaju zbog prevelike aktivnost.

Tjedno četkanje i kupke čine bulterijera vrlo urednim.

Bulterijeri su rođeni s prilično jakim zubima, pa ih jednom tjedno četkanje zuba čini zdravijima.

Vole li bulterijeri djecu?

Bulterijeri su fantastični s djecom. Njihova visoka razina energije odgovara djeci i njihovoj energiji te se mogu igrati skupa. Bulterijeri su također vrlo zaštitnički nastrojeni prema svojoj obitelji i djeci. Također su vrlo intuitivni, inteligentni i odani.

Jesu li bulterijeri dobri psi čuvari?

Bulterijeri su izvrsni psi čuvari. Izuzetno su zaštitnički nastrojeni, a njihova inteligencija i intuitivnost je ono što ih čini sjajnim čuvarima i psima koji vam pržaju sigurnost.

Osim toga, vrlo su prijateljski i druželjubivi i ne napadaju bez dobrog razloga. Možete iskoristiti njihovu inteligentnost i tvrdoglavost tako da ih učinite sjajnim čuvarima obitelji.

Naš BESPLATNI vodič za uzgoj bull terijera – podijelite!