UZGOJ PAPIGA

Ako ste ikada razmišljali o uzgoju papiga, ali ne znate odakle započeti, donosimo korisne informacije o uzgoju.

Iako većina ljudi smatra papige dopadljivim, lijepim i privlačnim životinjama, to ih ne mora nužno činiti kandidatima za dijeljenje svog života s njima. Doista, većini ljudi nedostaje prostora, vremena i znanja da bi papigama osigurali ono što im treba za sretan i zdrav život. Ipak, postoje milijuni ljudi širom svijeta koji svoj život dijele s papigama, a mnoge od ovih ptica žive bogate, poticajne i zdrave živote. Često one žive duže nego što bi mogle biti u divljini, a ljudi koji se brinu o njima doživljavaju sve radosti ali i frustracije koje dolaze uz dijeljenje života s ovim fascinantnim životinjama.

Iako ljudi poznaju papige stoljećima, pa i tisućljećima u nekim slučajevima, tek smo se u posljednjih nekoliko desetljeća kao društvo posvetili potrebama papiga – fizičkim, socijalnim i medicinskim.

Prije uzgoja obratite pažnju na neke od najvažnijh čimbenika koji vode do uspješnog uzgoja, kao što su:

• Osjećaj za životinje i posjedovanje istih
• Dovoljno vremena da se pravilno brinete o papigama (neovisno koliko ih imate)
• Ograničeni broj parova.
• Volja da se specijalizirate za uzgoj, a ne da imate više vrsta papiga samo zato vam se sviđa njihov izgled.
• Ne počinjite s uzgojem previše preambiciozno, krenite s vrstama koje brzo sazrijevaju kako bi dobro naučili osnove uzgoja papiga.
• Izrada novi parova od mladih ptica.

Iskustvo je važan čimbenik uspjeha. Mnogi početnici su uspješni, dok drugi uzgajivači, unatoč dugogodišnjem iskustvu uzgajaju papige s vrlo lošim rezultatima uzgoja.

To može biti zato što imaju previše (vrsta) ptica i nemaju dovoljno vremena da se posvete određenoj vrsti, ali i zato što im nedostaje vremena da se identificiraju s papigama u njihovoj skrbi. Jako je važna briga o papigama i promatranje kako bi se utvrdilo što je najbolje za pojedini par.

To nije samo zato što imaju previše ptica i nemaju dovoljno vremena da se posvete svakom paru, već i zato što im nedostaje sposobnost da se identificiraju s papigama u njihovoj skrbi. Da, sve se odnosi na brigu, a proizlazi iz pažljivog promatranja i pokušaja da se utvrdi što je najbolje za svaki par. Nedostatak poznavanja vrsta utječe na pravilan i uspješan uzgoj.

Uzgajivači, specijalizirani za jednu skupinu ili rod papiga, ili za nekoliko odabranih vrsta, uglavnom imaju puno bolje rezultate od onih sa širokom raznolikošću vrsta.

Znanje onih koji neprestano mijenjaju vrste koje imaju odn. uzgajaju obično je vrlo površno.

Što je još važnije, ptice koje su uzgajane od roditelja obično su superiornije za potrebe uzgoja. „Ručno“ uzgajane ptice, osim ako se nisu socijalizirale s vlastitim vrstama, obično imaju problema s ponašanjem – neustrašive su i na taj način često vrlo agresivne prema čuvaru prilikom uzgoja.

Bez potencijalnih udomitelja veća je vjerojatnost da će vam trebati inkubator. Svakako za početak kupite neki manji model (za početnike).

Mali inkubator, pogodan za početnika

Mnogi uzgajivači standardiziraju način na koji se hrane papige.

Istraživanje vrsta koje se moraju čuvati vrlo je važno. Najbolji način djelovanja prilikom uzgoja je posjetiti neku izložbu i razgovarati s što većim brojem prodavača/uzgajivača o vrstama koje se čine prikladnim. Svakako pročitajte i koju knjigu o uzgoju.

Uzgojni kavez

Prilikom organiziranja uzgoja znajte da svaki par ptica mora imati svoj kavez, odvojen od sljedećeg kaveza dvostruko zavarenom mrežom. Čak i mlade ptice mogu prouzročiti kobnu ozljedu drugoj ptici (paru prica) u susjednom kavezu.

Kavezi nikada ne smiju biti dizajnirani tako da je ulaz bočan – jedan ulaz za dva ili više susjedna kaveza (na mjestu zajedničke granice sa drugim kavezom). Naime, kad tad vrata se neće skroz zatvoriti ili će ostati dovoljan prostor kroz koji ptica može u ući u drugi susjedni kavez – što može uzrokovati štetne posljedice čak i smrt ptice.

Kavezi bi trebali biti izgrađeni sa zasebnim ulaznim vratima za svaki pojedini kavez.

Uzgojni kavezi trebaju biti prostrani, svaki sa svojim ulazom i s ponekom sjenom

Područje ispod kaveza može se se popločiti (radi lakšeg čišćenja) ili se iznad betona može položiti vinil. Primjerice, pod kaveza na pola dubine može biti izrađen od zavarenih mreža.

Na taj način, višak otpada padne kroz mrežicu na pod i lakše se čisti.

Problemi u uzgoju papiga često nastaju ako je kavez premali.

Neki vlasnici papiga nerado troše novac za izgradnju kaveza odgovarajuće veličine budući da u nekim slučajevima takvi kavezi često su skuplji od samih papiga.

Primjerice, Cockatiels su male papige pa se i u skučenim prostorima dobro snalaze. Naime izgradnja nekog puno većeg kaveza (gdje bi imale puno više mjesta) koštala bi puno više novaca od samih papiga.

S druge strane Ringnecks i Psitaccula su vrste gdje su ženke jako dominante pa se mužjak u nejzinoj pristnosti može osjećati ugroženo i zastrašeno u kojem slučaju se, s ciljem uspješnog uzgoja, utrošen novac za odgovarajući (veliki) kavez smatra vrlo dobrom investicijom.

Sezona uzgoja za mnoge je papige najstresnije razdoblje u godini. Neke ženke umiru, a najčešći razlozi su nedostatak kalcija koji rezultira vezanjem jajašca te ih napada mužjak.

Neki mužjaci umiru hranjenjem velikog gnijezda pilića ili možda čak i zato što je par iste (ili srodne) vrste smješten tako blizu da teritorijalna agresija uzrokuje ekstremni stres. Takve ptice mogu braniti svoj teritorij do te mjere da zanemaruju ženku ili su pak agresivni prema njoj što može rezultirati kobnim završetkom.

Ako su uzgojni parovi iste ili srodnih vrsta smješteni u neposrednoj blizini, područje kaveza koje sadrži kutiju za gnijezdo najbolje je osigurati čvrstim pregradama. To daje papigi veći osjećaj sigurnosti.

Slomljena i osakaćena jaja nastaju ako se agresija muškaraca ne smanji. Neke su vrste papiga prirodno agresivnije od drugih. Takve se vrste mogu pokazati vrlo teškim za uzgoj ako imaju vizualni kontakt s drugima.

Naime, kavezi dugački samo 1,8 m u potpunosti su neprikladni za aktivne ptice poput velikih papiga. Oni ne uživaju u kavezu u kojem ih držite. Naime, prilikom leta u kavezu krila se mogu otvoriti svega nekiliko puta što im nije dovoljno. U tom slučaju, zajedno sa pticama pati i uzgoj odnosno rezultati uzgoja.

Veličina kaveza utječe na dobrobit papiga i dobrobit njihovih mladih.

Ptice uzgajane u skučenim uvjetima vjerojatno neće postati jaki letači. Oduprite se iskušenju da u takve kaveze stavite više parova i ne zaboravite mladim pticama dodijeliti barem jedan kavez.

Samo nekoliko vrsta papiga nije agresivno i pokazuju dobrodošlicu društvu iz vlastitog uzgoja. Razvili su se da bi živjeli i uzgajali se u neposrednoj blizini, a razina agresije vrlo je mala.

Vrste koje se mogu uzgajati na sustavu kolonija su Budgerigars, Cockatiels i Peach-faced Lovebirds.

Velika prednost uzgoja kolonija je u tome što papagaji mogu sami birati svoje prijatelje.

Inkompatibilnost je glavni razlog za neuspjeh u uzgoju među većim papigama.

Mnoge papige toleriraju svog partnera, ali neće uzgajati ako ne promijene partnera.

Taj se razlog neuspjeha u uzgoju često zanemaruje. Ako nakon mnogo godina jedan partner umre, može biti vrlo teško nagovoriti neke ptice da prihvate novog partnera.

Kreiranje parova

Stjecanje odraslih parova obično nije brz put do uspjeha uzgoja. Ako se odrasli parovi nude na prodaju, to je često zato što nisu uspješni za uzgoj – imaju zdravstvene probleme ili su došli do kraja svog reproduktivnog života. Imajte na umu da nisu svi uzgajivači iskreni po tom pitanju.
To je jedan od razloga zašto mudri uzgajivač uvijek bira mlade ptice za uzgoj. Većina nezrelih ptica lako se spari s drugom slične dobi.

Savjet je da ih kupite u godini u kojoj se izlegnu.

Preporuka je da kupujete izravno od uzgajivača.

Imunološki sustav nije u potpunosti funkcionalan kod mladih ptica, pa kod tzv „preprodavača“ možete pronaći ptice iz raznih izvora, što svakako povećava rizik od prenošenja bolesti.

To može rezultirati smrću papige što kod kupca izaziva zbunjenost i razočarenje kupca, koji ne razumije zašto je ptica uginula.

Kutije za gnijezdo

Za gnijezdo je važna odgovarajuća kutija. Što je kutija dublja, unutrašnjost je tamnija. Većina papiga osjeća se sigurnije u tamnom okviru, a plitko gnijezdo može dovesti do toga da će mladi prerano izaći iz takve kutije. Invertirane kutije u obliku slova L nude prednosti u odnosu

Na vertikalne.

Ljestve moraju voditi od ulaznog otvora do same baze – unutrašnjosti kutije. Većina uzgajivača stavi ljestve odmah ispod ulaza; međutim, pticama je lakše prići ukoliko su ljestve pričvršćene sa strane (bočno), a ne s prednje strane kutije.

Važno je dobro pričvrstiti ljestve. Postoje dvije mogućnosti, nijedna doduše bez rizika. Komadima drva, pod uvjetom da se unutrašnjost redovito provjerava kako bi se osiguralo da nisu popustili.

Alternativa je zabiti komad zavarene mreže iznutra.

Papige vole grickati drvo, stoga malene komade drva zavijte dobro u unutrašnjost gnijezda.

Vrata kućice za gnijezdo trebaju biti neposredno iznad razine jaja. Nikad na vrhu kutije.

Papige vole ulaz koji je velik onoliko koliko im je dovoljno da se kroz njega mogu ugurati. Prevelik

ulaz i kutija za gnijezdo može učiniti da se ptice ne osjećaju sigurno.

Neke ptice odbijaju ući u kutije za gnijezdo koje su okrenute u pogrešnom smjeru. Najbolje je da

budu okrenute prema sjeveru.

Invertirana kutija za gnijezdo L oblika

„Označavanje“ papiga prstenom

Čekanje da se papige izlegnu je uzbudljiv događaj za sve uzgajivače. Redovito pregledavajte kutije za gnijezdo, osim ako roditelji nisu izrazito agresivni ili vrlo nervozni. U tom slučaju postavljanje kamera u kutije za gnijezdo svakako se preporuča.

Važno je da svi uzgajivači „označe“ svoje još male papige. Naime, prsten nosi uzgajivački kod ili inicijale, a identificiranje jedinke i uzgajivača je važno jer smanjuje vjerojatnost da se ptice iz istog uzgoja, nakon što se prodaju, ponovno „ujedine“.

Prsten bi trebao pružati podatke tijekom cijelog života. Označavanje papiga prstenom je posebno važno za uzgajivače mutacija koji trebaju pratiti trag rodne linije.

Neiskusni uzgajivači mogu biti zabrinuti oko postavljanja prstena – ali to je lako ako se provodi u odgovarajućoj dobi.

Kod Budgerigarsa i drugih papiga, gdje su dva nožna prsta usmjerena prema naprijed i dva prema natrag, prsten se postavlja preko tri najduža prsta i pomiče se prema dolje dok ne nađe četvrti nožni prst. Ovaj nožni prst treba lagano provući kroz prsten, drvenom čačkalicom ili naoštrenom šibicom.

Ako se ovo čini nemogućim, jer su nožni prsti preveliki, mazanjem vazelinom i laganim prolaskom prstena može se pokazati uspješnim.

Važno je da uzgajivač zna ispravnu veličinu prstena za svoju vrstu. Ako ste prsten stavili prerano, to će biti jasno vidljivo jer će prsten biti previše labav, pa može pasti. Uklonite prsten i pričekajte nekoliko dana za ponovno stavljanje prstena.

Prsten se uobičajeno stavlja papigi prije nego što im se otvore oči. Neznatne su razlike kada se uspoređuju vrste, dijelom zbog veličine tarsusa – dijela noge neposredno iznad nožnih prstiju. To

je mjesto na kojem ostaje prsten.

Dob u kojoj se papigama iste vrste treba staviti prsten može se razlikovati ovisno o brzini rasta. Na to utječe sposobnost roditelja odn. onog tko hrani male papige, prehrana, temperatura okoline i broj papiga u gnijezdu.

Meka hrana za mlade ptice

Dok je mladunčad u gnijezdu, roditelji trebaju raznovrsnu  hranu. Mnoge mlade papige su uginule jer su roditelji svoje potomke hranili suhim sjemenkama suncokreta koje je vrlo teško probaviti.

Ovisno o vrsti ili sklonostima, hrana bi trebala uključivati​​ jaja, namočene i proklijale sjemenke, mahunarke (grašak i grah) i kukuruz koji su natopljeni preko noći i zatim kuhani, slatki kukuruz, slanutak…

Također, vrlo su nutritivni i  glatki, mladi  listovi maslačka.

Svježa „divlja“ hrane kao što su maslačak, slanutak potrebni su papige koje uzgajaju mlade.
Neki uzgajivači nisu svjesni činjenice od velike važnosti: da se mlade ptice ne bi smjele odmah priviknuti na tvrdu hranu.

Na primjer, mnogi uzgajivači nekih papiga, već u 12. tjednu života, hrane te još uvijek mlade papige hranom za odrasle papige. Iako su možda u toj dobi neovisni o ljudima što se tiče hranjenja, to ne znači da se mogu hraniti poput odraslih.

Bezbroj mladih papiga umire jer vlasnici čine ovu pogrešku. Razdoblje odvajanja od meke hrane i privikavanje na tvrdu hranu treba biti postupno. Ipak većina ljudi očekuje da mlade papige jedu tvrdo sjeme u roku nekoliko dana od početka odvikavanja. Ako mekane i lako probavljive namirnice nisu dostupne, mladi gube kilograme i umiru.

Privremeno odvajanje kao poticaj za razmnožavanje

Razdvajanje mužjaka i ženki nekoliko tjedana prije početka sezone razmnožavanja ideja je koja se može razmotriti u slučaju parova koji se nikada nisu razmnožavali ili koji su prestali s razmnožavanjem. Pod pretpostavkom da se radi o jednoj vrsti s jakom ili prilično jakom vezom parova, uvijek je mužjak taj koji bi trebao biti odvojen od ženke i uklonjen iz kaveza. Ovo će spriječiti agresiju mužjaka kad se par ponovno ujedini.

Ponovno spajanje mužjaka i ženke obično će izazvati veliko uzbuđenje i ogroman poticaj za razmnožavanje. Međutim, kod vrsta kod kojih je veza parova vrlo jaka, kao što su Cockatoos i Macaws, razdvajanje ne bi trebalo biti predugo – možda najviše dva tjedna. Dulje odvajanje im može uzrokovati stres ili depresiju što utječe na daljnje razmnožavanje.

Kad se ne razmnožavaju, papige uživaju u otvorenom prostoru

Sve veći broj uzgajivača vrste Macaw, sivih i drugih ptica, daju priliku da se okupe skupa u prostoru velikog kaveza izvan sezone uzgoja. To rezultira povećanom kondicijom i prirodnijom situacijom divljih ptica, gdje mladi pronalaze partnere i provjerava se vjernost uspostavljenog para.

Tada imaju priliku da promijene partnere ako to žele. Ova je vrlo važna prilika za parove koji se nikada nisu razmnožavali, vjerovatno zbog nekompatibilnosti.

Treba napomenuti da su mužjaci većine amazonskih papiga previše agresivni za oba spola da bi bili skupa tijekom primjerice zimskih mjeseci.

Jedan problem u uzgoju Amazonskih papagaja je taj što često mužjaci i žene ne dođu istovremeno u stanje razmnožavanja.

Privremeno razdvajanje moglo bi riješiti ovaj problem, što će u konačnici rezultirati gnijezdom punim mladih.

Postoji jedan čimbenik koji uzgajivači papiga nikad ne bi trebali zaboraviti – ne proizvodite pse ili mačke ili druge životinje koje su udomljene nebrojeno mnogo generacija. Uzgajivači papiga pokušavaju uzgajati generacije ili od divlje ulovljenih ptica ili od onih koje su (s izuzetkom Cocktail-a i australskih papiga) vjerojatno samo jedna do pet generacija udaljene od divljih ulova.

U osnovi su to divlje ptice koje tek trebaju biti pripitomljene.

Čak i najmanji ustupi prirodnijem načinu života i okoliša trebala bi donijeti koristi.

Takav kavez, koji sliči njihovom prirodnom okruženju daje im osjećaj sigurnosti. Za razmnožavanje je jako važno osigurati papigama prostor koji nalikuje njihovom prirodnom okruženju tj. staništu.

Problemi s uzgojem papiga

Postoji mnogo stvari koje mogu poći po zlu kada pokušavate uzgajati papige:

• Manjak kalcija može uzrokovati probleme – osigurajte da ženke imaju dosta kalcija u svojoj prehrani.
• Ženka koja gnijezdi može biti pod stresom pa napasti mužjaka, stoga  pripazite na par i provjerite da li sretno žive.
•  Nekoliko stvari može uzrokovati da mužjak “pukne”, obično s nedostatkom prostora, ili prisutnošću bučnih i teritorijalnih susjeda (ljudi, pasa, mačaka i ptica!)
• Teritorijalni mužjaci mogu svu svoju energiju potrošiti na agresiju, do te mjere da ih dodani pritisak hranjenja mladunčadi zapravo „ubija“.
• Uzgojni par iste – ili usko povezane – vrste može biti izvor stresa i agresije.

Uzgoj papiga poput ovog Blue Quaker para treba okruženje bez stresa

• Frustrirani mužjak može iznijeti svoj bijes na gnijezdo ženke, jaja mladunčad.
• Ako je previše hladno, ptice se neće razmnožavati. Područja za gnježđenje treba zagrijati na temperaturu preporučenu za određenu vrstu papiga.
• Neki se parovi jednostavno ne podudaraju. U ovom slučaju morati ćete predstaviti novog potencijalnog partnera ženki (prvo uklonite neuspješnog/nezainteresiranog muškarca
• Mlade ptice su sklonije razmnožavanju, a svi koji su novi u uzgoju papiga trebali bi započeti sa zdravim primjercima u prvoj godini.
• Dobra je ideja zadržati puno svježih grana i lišća u gnijezdu jer će vaše papige instinktivno odgovoriti na okruženje koje oponaša njihovo prirodno stanište što svakako utječe na uspješan uzgoj odn. razmnožavanje.

Zaključak

Prije nego što donesete odluku o uzgoju ovih vrlo inteligentnih ptica, zapitajte se možete li ih uzgajati na način na koji možete biti ponosni i osigurati im sve uvjete za život kakav zaslužuju.

Sve papige trebaju pristup vanjskim kavezima barem da mogu raširiti krila najmanje pet puta.

Nadamo se da vam je ovaj kratki vodič o uzgoju bio od pomoći bilo da donesete odluku o posjedovanju papiga i njihovom uspješnom uzgoju.

VAŽNA IZJAVA O ODRICANJU ODGOVORNOSTI – OVA WEB STRANICA NE NAMJERAVA PRUŽATI VETERINARSKE SAVJETE. IAKO PRUŽAMO INFORMATIVNI SADRŽAJ, PROIZVODE I RESURSE, KAO I OBRAZOVANJE O ŽIVOTINJAMA; INFORMACIJE I SADRŽAJ NA PET-PORTAL.NET NAMIJENJENI SU SAMO ZA OPĆE ZNANJE. NIJE NAMIJENJENO PREDSTAVLJANJU PROFESIONALNIH SMJERNICA ILI VETERINARSKIH SAVJETA.