UZGOJ BOSTONSKIH TERIJERA

Nadimak ove pasmine je „Američki gospodin“ i sigurno među vama ima onih kojima je ovo najdraža pasmina. Želite uzgajati bostonske terijere? Pročitajte naš vodič o ovoj pasmini, uzgoju i glavnim zdravstvenim problemima.

Uzgoj bostonskih terijera zahtijeva znanje o zdravstvenim problemima koji muče američkog gospodina, uključujući poteškoće s rođenjem i pomalo zastrašujući sindrom opstrukcije brahicefalnih dišnih putova.

Donosimo poučan članak o specifičnostima ove pasmine.

O pasmini

Otprilike 1865. ili 1871., prvu verziju onoga što će postati bostonski terijer donio  je Robert C. Hooper. Procjenjuje se da je pas bio mješavina engleskog buldoga i engleskog bijelog terijera. Hooper je psu dao ime Sudac (Judge). Težio je 32 kilograma i bio je tamne boje s tzv. bijelim plamenom.

Naime, U Engleskoj u 19. stoljeću borbe pasa bile su sve popularnije i učestalije. Stvorene su nove pasmine koje su dizajnirale vrhunskog borbenog psa. Tipovi buldoga, pitbula i terijera bili su izvorne pasmine bostonskog terijera.

Engleski bijeli terijer je sada izumrla pasmina pasa, ali bostonski terijer nosi njegovu jedinstvenu liniju

Kroz generacije je pasmina postala manja, manje mišićava i bliža bostonskom terijeru kakvog danas poznajemo.

Potomstvo prvog bostonskog terijera počelo pokazivati ​​previše buldogovih osobina i osobina terijera. Na kraju je miksu dodana linija francuskog buldoga. U ovom je trenutku pasmina u nastajanju zaradila naziv Boston Round Heads .

Godine 1893. bostonski terijer je odobren za članstvo u AKC-u (American Kennel Club), što ga je učinilo prvom priznatom američkom ne-sportskom pasminom. U 1900-ima, borbe su gubile na popularnosti i tehnički su bile protuzakonite, pa su se bostonski terijeri uzgajati  kao psi-pratitelji. Ovo je bio lak podvig, jer je bostonski terijer već imao brojne takve popratne osobine. 1950-ih godina izgled ovih pasa kakve poznajemo danas počeo je postati norma.

Osnovne karakteristike bostonskih terijera

Bostonki terijer je američki pas englesko-francuske krvi. Stvoren je dugim selekcijama i križanjima buldoga, francuskog buldoga, bulterijera i boksera. Uzgajaju se tri tipa bostonskih terijera:

Laki – do 7 kg

Sredi – od 7 do 8,5 kg i

Teži – od 8,5 do 11 kg.

Glava mu je kupna, bez bora, njuška široka i crna, gubica kratka i četvrtasta. Oči su mu tamne, velike i okrugle, blagog i inteligentnog izraza. Uši su male i tanke, usprvano nošene. Vrat mu je blago zaboljen. Prsni koš mu je širok, noge ravne i mišićave. Dlaka kratka i sjajna.

Bostonski terijer vrlo je privržen gospodaru, strpljiv s djecom, instiktivno dobro odgojen i veoma inteligentan.

Ovo je savršen kućni pas, a poznate su i njegove vrline kao kućnog čuvara. Jedan je od sve više rasprostranjenijih pasa diljem SAD-a pačak i postepeno u Europi zahvaljujući prvenstveno ugodnim osobinama.

O zdravlju

Bostonski terijeri imaju reputaciju da pate od više genetskih poremećaja od prosječne pasmine. To je uzrokovano njihovim ravnim licem, velikim očima i činjenicom da se rađaju s pomalo velikim glavama .

Bostonski terijer još uvijek posjeduje mišiće svojih porijekla buldoga i terijera. Njihov oblik glave i uši su najprepoznatljivija značajka pasmine, jer im je glava kockasto oblikovana sa šiljastim ušima i velikim očima.

Neki bostonski terijeri mogu imati prirodni porod , pogotovo kada se dobije adekvatan kalcij.  Distocija kod pasa definirana je kao težak porod, što je čest problem u ovoj pasmini. Sumnja se da poteškoće nastaju zbog uskog rodnog kanala majke i velikih prsa i širokih ramena štenaca. Stoga su carski rezovi prilično česti.

Distocija uzrokovana fetalno-zdjeličnom disproporcijom često može dovesti do smrti majke i štenaca, pa je carski rez u njihovom najboljem interesu.

Bostonski terijeri mogu biti skloni nadimanju. Pazite da vašeg psa hranite visokokvalitetnom psećom hranom od najranije dobi.

• Sindrom opstrukcije brahicefalnog dišnog puta

Sindrom opstrukcije brahicefalnih dišnih putova može uzrokovati teškoće s disanjem kod pasa. Nosevi bostonskih terijera su kraći od ostalih pasmina, ali tkiva i komponente u nosu još uvijek imaju isti oblik. Drugim riječima, iste količine tkiva ubacuju se u manji prostor. Većina pasmina kratkog nosa ima poteškoće s disanjem do neke točke, ali ovaj sindrom može stvoriti probleme do točke u kojoj će psi kolabirati.

Bostonski terijeri s nosevima koji se nalaze gotovo ispod očiju smatraju se kvalitetnijim od standardnih, ali oni imaju veći rizik od ovog simptoma.

Selektivna tehnika uzgoja može dovesti do negativnih uvjeta uzgoja. Uzgajajući manje okvire bostonskog terijera, s manjim nosom postali su prepoznatljivi. Kratki kompaktni nos bostonskog terijera može uzrokovati poteškoće u uzgoju. Nevolje koje ova pasmina najčešće ima zbog disanja mogu zauzvrat izazvati kroničnu nelagodu i dovesti do poteškoća s vježbanjem. Brahicefalija nastaje kada je oblik lubanje kraći od normalnog za tipične vrste, a to je ono što bostonski terijeri posjeduju. Sve pasmine s bracihefalijom imaju sindrom opstrukcije brahicefalije dišnih puteva – kada se meko tkivo nosa formira na mnogo manje područje, što dovodi do otpora disanja i nelagode. Svi bostonski terijeri su podložni određenom stupnju ovog stanja.

Neki uzgajivači odvode svoje štence veterinaru da bi im se proširile nosnice prije nego što ih prodaju. Ovo je brza procedura i značajno će poboljšati kvalitetu života pasa. Zbog tih genetskih problema bostonski terijeri često hrču. Blagi slučajevi ne uzrokuju značajne probleme. Na neki način, ovo je stanje samo dio postojanja bostonskog terijera i živjeti na ovaj način ne smeta im uvijek. Ali uzgajivači moraju imati na umu rizike uzgoja psa sa značajnim simptomima ovog sindroma.

• Maloljetnička nasljedna katarakta

Jedna od najčešćih bolesti kod čistokrvnih pasa je katarakta. Maloljetničke nasljedne katarakte obično se vide u dobi od 3 ili 4 godine, ali većinu vremena mikroskopski se fleke mogu se vidjeti od 8. do 12. tjedna starosti.

Bostonski terijer koji ima dvije kopije gena HSF4 pokazat će fizičke znakove katarakte, ali pas sa samo jednom kopijom ovog gena smatrat će se nositeljem ovog zdravstvenog problema. Pas koji je nositelj nikada neće pokazivati ​​znakove katarakte, iako psi koji su „čisti“ (nema HSF4 gena) ili nositelji (jedan HSF4 gen) i dalje imaju rizik od katarakte kasnije u životu.

Procjenjuje se da 11% bostonskih terijera pati od ove bolesti. Uzgajivači moraju imati na umu ovo stanje jer dva psa za koja se čini da nemaju maloljetničku nasljednu kataraktu još uvijek mogu imati štene koje će biti pogođeno. Ako se dva psa uzgajaju zajedno i ako je svaki od njih nositelj, tada će 50% štenaca nositi dva HSF4 gena. Rezultat će biti fizički simptomi bolesti. Stoga, ako ikada imate štence bostonskog terijera koji imaju kataraktu, očito je da oba roditelja imaju jedan gen.

Kako bi spriječili ovaj zdravstveni problem, uzgajivači mogu dati jednostavan test brisa obraza. Druga mogućnost je CERF ispit koji će trajati godinu dana, a onda će trebati položiti još jedan test. U ovom će ispitu certificirani veterinarski oftalmolog proširiti njegove oči, a zatim će se koristiti ispitno svjetlo. Nakon ove točke koristi se mikroskop. Tijekom mikroskopskog dijela, veterinar će utvrditi postoji li katarakta. Uzgajivači koji su obavili testiranje imat će bolju reputaciju i manje problema.

• Degenerativna mijelopatija

Degenerativna mijelopatija utječe na leđnu moždinu pasa i na kraju može eventualno dovesti do paralize. Dijelovi koji su potrebni psima za pomicanje stražnjih nogu nalaze se u leđnoj moždini. Ova bolest uzrokuje da ti dijelovi nestaju, ali ne dramatično, sve do faze da ih više uopće nema. Nakon što je degeneracija učinjena, vidjet će se totalna paraliza. Jedini način da se potvrdi da pas ima ovu bolest je mikroskopski pregled leđne moždine, kojeg vrši veterinar neurolog. Obično prođe šest mjeseci do jedne godine prije pojave paralize.

Ako primijetite da se vaš pas spotakne više nego obično ili ako se zadnji nokti brže istroše, to bi mogli biti znakovi ove bolesti. Ne paničarite jer ovo bi mogli biti i znakovi obične ozljede.

Većinu vremena degenerativna mijelopatija se neće primijetiti sve dok pas nema problema s kretanjem u stražnjim nogama, kao i poteškoće u uspravnom položaju. Također, može prestati mahati repom. Ovo stanje ne predstavlja problem za mlade pse i obično ne počinje sve dok pas nema 8 do 14 godina. Međutim, bilo je i slučajeva 5-godišnjih pasa sa degenerativnom mijelopatijom.

Dobra vijest je da psa ništa ne boli, jednostavno se ne može pravilno kretati. Ne postoje tretmani za ovaj zdravstveni problem, ali uzgajivači mogu spriječiti bolest testiranjem i muških i ženskih uzgajajućih pasa.

• Luksacija patele

Patela je mala kost koja je umetnuta u tetivu velikog butnog mišića. Neki mogući simptomi ove bolesti (kada patela iskoči iz svog „ležišta“) su šepanje, preskakanje prilikom trčanja, nelagoda, noga ne može podnijeti težinu psa. Na svu sreću, psi ne osjećaju bol kada je patela izvan mjesta.

Lukobolja patele obično je uzrokovana genetikom, ali ozljede također mogu biti uzrok. Većinu vremena stanje je vidljivo u dobi od 4 mjeseca, ali veterinar to može primijetiti i ranije. Najbolja prevencija je uzgajanje pasa koji nemaju nikakvih simptoma. Uzgajivačima i kupcima je korisno da prije prodaje odn. kupnje provjere stanje kod veterinara. Veterinar će pregledati koljena vašeg psa i vidjeti postoji li opasnost od luksacije patele odn. ima li ju.

• Displazija kuka

Displazija kuka je problem kod većine pasmina pasa koji sprječava da se kukovi pravilno formiraju. Umjesto da pravilno rade kosti se melju (udaraju jedna o drugu) što može dovesti do artritisa. Psi s prekomjernom težinom imaju veći rizik od razvoja artritisa i obično ranije pokazuju simptome artritisa.

Ovo stanje se obično javlja kod rastućih štenaca. Obično se displazija nasljeđuje od roditelja. Od rođenja do 3 mjeseca starosti važno je vrijeme za sprječavanje brzog rasta ili pretilosti. Pasmine koje rastu najsporije imaju veći rizik od displazije kukova jer je veća vjerojatnost da će doći do prekomjerne težine.

Znakovi da bi bostonski terijer mogao imati displaziju kukova su: smanjeno kretanje, problemi s ustajanjem, smanjenje mišića, čini se da pas boluje (od nečega), pas ne želi ići prema gore (uzbrdo tj. recimo po stepenicama) i ima problema s pokretima. Psi s displazijom kuka imaju povećan rizik od razvoja drugih zdravstvenih problema. Bostonski terijeri izloženi su većem riziku od prekomjerne težine od prosječnog psa. U nekim slučajevima operacija može popraviti ovo stanje.

Testiranje zdravlja bostonskih terijera

Zdravstveno testiranje bostonskih terijera vrlo je važno učiniti prije uzgoja kako bi se smanjili mogući zdravstveni problemi štenaca.

Preporučuju se  tri zdravstvena testa za bostonske terijere

• procjena patele,
• procjena oftalmologa i
• BAER testiranje

O katarakti i luksaciji patele već ste pročitali.

Bostonski terijeri poznati su po tome što pate od gluhoće u jednom ili u oba uha. Bostonski terijeri koji su više od jedne trećine tijela obojeni u bijelo obično stvaraju više gluhih štenaca. Za ovaj zdravstveni problem koristi se BAER test (Brakest Auditory Evoked Response).

Svi ovi testovi (provjere zdravlja) mogu smanjiti zdravstvene rizike u budućim leglima.

Kako uzgajati bostonske terijere

Postoje brojni problemi i zdravstveni rizici s uzgojem bostonskih terijera kojih morate biti svjesni

Uzgoj bostonskih terijera smatra se relativno napornim odn. „škakljivim“ u usporedbi s nekim drugim pasminama pasa.

Uzgajivači bostonskih terijera moraju biti vrlo oprezni s hranjenjem svojih pasa od najranije dobi.

Parenje uglavnom ide glatko kao i trudnoća i porođaj. Zbog veličine glave i ramena, ova pasmina ponekad podliježe carskim rezovima, koji mogu rezultirati čak i smrću.

Nadalje, pasmina ima niz općih zdravstvenih rizika koji mogu komplicirati stvari pri porodu. Na primjer, mnogi bostonski terijeri dolaze sa srčanim problemima koji se posebno ističu u vrijeme visokog stresa, poput rođenja. Stoga je ključno redovito voditi trudnu ženku kod veterinara kako biste pratili njezino zdravlje.

Koje je veličine legla Boston Terrier?

Bostonskim terijerima je uobičajeno da imaju 3 do 5 štenaca, a maksimalan broj štenaca u leglu je 7. Vrlo rijetko bostonski terijer može imati više od 7 štenaca. Imajte na umu da će zdraviji psi imati više štenaca.

Trebaju li bostonski terijeri na carski rez prilikom porođaja?

Zbog veličine ove pasmine povećana je mogućnost carskog reza ali i opasnost od njega o čemu je ranije bilo riječi. Međutim, uz spomenuto, ima dosta bostonskih terijera koji imaju normalan (vaginalni) porod. Kad kod ženke fali kalcija to čini porod dužim i bolnijim što povećava rizik od carskog reza. Pasmina je na vrhu ljestvice pasmina pasa koji su u najvećoj opasnosti da se podvrgnu kirurškom porodu.

Dodatci kalcija mogu biti korisni za kuje nakon poroda, ali nikad tijekom trudnoće. Ako ženki osigurate kalcij, ona ne može biološki procijeniti i osigurati pravu količinu kalcija potrebnu tijekom rasta štenaca i proizvodnje mlijeka. Meko tkivo ploda može se kalcificirati ako se tijekom trudnoće osigura višak kalcija. Pouzdajte se u svog psa kako biste mogli osigurati ispravne količine kalcija i prilagodbe tijekom trudnoće.

Kada je vaš pas trudan, hranite ga visokokvalitetnom hranom za štence ili proizvodima za sve životne faze. Takvi proizvodi imaju više hranjivih sastojaka od hrane za odrasle pse.

Budućnost uzgoja Boston terijera

Prepoznatljive velike oči bostonskog terijera istaknule su se od rođenja prvog bostonskog terijera – Sudca, pa se očekuje da će oči ostati velike.

Standard boje pasmine su black/white, brindle/white, ili seal/white

U posljednjih 15-20 godina sve je više ljudi koji žele crvene i plave bostonske terijere. Te se boje ponekad oglašavaju kao rijetke, ali postaju sve češće. Ljudima postaje sve teže pronaći izvornu crno-bijelu boju. Nije poznato hoće li bostonski terijeri u budućnosti postati još šareniji ili će se crna / bijela boja vratiti.

Budućnost uzgoja ove pasmine svakako ovisi o odgovornim uzgajivačima.

VAŽNA IZJAVA O ODRICANJU ODGOVORNOSTI – OVA WEB STRANICA NE NAMJERAVA PRUŽATI VETERINARSKE SAVJETE. IAKO PRUŽAMO INFORMATIVNI SADRŽAJ, PROIZVODE I RESURSE, KAO I OBRAZOVANJE O ŽIVOTINJAMA; INFORMACIJE I SADRŽAJ NA PET-PORTAL.NET NAMIJENJENI SU SAMO ZA OPĆE ZNANJE. NIJE NAMIJENJENO PREDSTAVLJANJU PROFESIONALNIH SMJERNICA ILI VETERINARSKIH SAVJETA.