SLOMLJEN I OZLIJEĐEN KLJUN KOD PTICA

Kako ptice koriste svoje kljunove?

Ptičji kljun sastoji se od kostiju gornje (mandibula) i donje (maxilla) čeljusti, koje su prekrivene slojem vezivnog tkiva (dermis i epidermis) i tvrdim vanjskim omotačem od proteina keratina. Nekoliko krvnih žila i živaca opskrbljuje različite dijelove kljuna, a papige imaju koncentraciju živčanih završetaka u blizini vrha kljuna, koji se naziva organ vrha kljuna, što čini kljun vrlo osjetljivim na promjene temperature i tlaka.

Ptičji kljunovi funkcioniraju kao usne i zubi sisavaca; hvataju i drobe hranu, a razlikuju se po obliku i veličini od vrste do vrste. Kljun se također koristi za manipuliranje predmetima, pomoć u obrani, istraživanje okoline, izgradnju gnijezda i dotjerivanje.

Donosimo vam članak za pomoć, za slučaj da dođete u situaciju da vam zatreba pomoć zbog slomljenog i ozlijeđenog kljuna kod ptica te informacije kako spriječiti ovu situaciju.

Kljun nikad ne prestaje rasti

Dok kosti kljuna rastu samo dok se ne postigne veličina kljuna odrasle osobe, protein keratin kontinuirano raste kod papiga od baze kljuna, najbliže licu, prema van prema vrhu. Ptice kućne ljubimce koje koriste svoje kljunove za hvatanje hrane, penjanje i rukovanje predmetima prirodno će istrošiti vrhove i strane svojih kljunova kako rastu, eliminirajući potrebu za obrezivanjem kljunova. Ozljede baze kljuna, najbliže licu, mogu spriječiti ponovni rast.

Što uzrokuje ozljede kljuna?

Ptice koje koriste svoje kljunove kao pomoć pri penjanju po kavezima za ptice ili koje žvaču rešetke kaveza ili tvrdo drvo mogu povremeno otkinuti male komadiće keratinskog vanjskog omotača na vrhovima i stranama svojih kljunova. To je normalno i općenito nije razlog za uzbunu, sve dok komadići u kljunu nisu preveliki i sve dok ptica nastavlja jesti i ponašati se normalno.

Teške ozljede kljuna obično su posljedica izravne traume. Često pate od uboda kljuna, ozljeda nagnječenja, razderotina, prijeloma kostiju, dislokacija/luksacija, opeklina i avulzija (kljun se odvaja od lica). Ove traume mogu nastati kao posljedica napada drugih životinja (npr. partnera u kavezu, drugih kućnih ljubimaca, divljih životinja) i dodira tupim predmetom (udaranje u zidove, padanje s klupe).

Rjeđe će kljunovi imati abnormalan izgled ili oblik zbog urođenih ili genetskih nedostataka, pothranjenosti (najčešće zbog nedostatka proteina i/ili vitamina A i D, koji su svi neophodni za formiranje i rast kljuna), infekcije (virusima, bakterijama, gljivice ili paraziti) ili kancerogene izrasline. Neke sustavne bolesti, kao što je bolest jetre, zapravo mogu uzrokovati pretjerano rast kljunova.

Kako prepoznati nenormalan ili ozlijeđen ptičji kljun?

Neki nenormalni kljunovi očito nisu ispravni, dok je druge teže prepoznati kao nenormalne.

Kongenitalne abnormalnosti općenito su očite i najčešće se pojavljuju ili kao nepravilna okluzija (neusklađenost) gornjeg i donjeg kljuna, tako da se ne spoje pravilno kada se usta zatvore; škarasti kljun, gdje ili gornji ili donji kljun odstupa ustranu, tako da dva klize jedan kraj drugoga kao oštrice škara; ili mandibularni prognatizam, kod kojeg vrh gornjeg kljuna leži unutar donjeg kljuna.

Iščašeni kljunovi obično zahvaćaju gornji kljun i rezultat su prisilne hiperekstenzije zgloba koji spaja gornju kost i lubanju. Ptice s iščašenjem gornje čeljusti ne mogu potpuno zatvoriti usta, teško jedu i vidljivo su bolne. Gornji kljun izgleda pomaknut prema gore, au nekim slučajevima može doći do prijeloma čeljusne kosti.

Kljun koji je mekani deformiran ili ima oštećenu ili promijenjenu boju može biti rezultat pothranjenosti.

Zaraženi kljunovi također mogu izgledati okrhnuti, promijeniti boju, izdubljeni, užljebljeni ili suhi i ljuskavi.

Svježe ozljede mogu biti bolne i ometati sposobnost ptice da jede, dok starije ozljede koje su već počele zacjeljivati ​​ne moraju značajno utjecati na pticu.

Ubodi kljuna, rane od nagnječenja i razderotine mogu se protezati samo kroz površinski protein keratina ili mogu prodrijeti dublje u ispod kosti. Komadići keratina mogu se odlomiti, otkrivajući kost ispod. Može doći do krvarenja ili kraste, ovisno o tome kada je ozljeda nastala.

Opekline na kljunu obično u početku izgledaju crvene i upaljene, a naposljetku pocrne i imaju krastu kako opečeno tkivo počinje odumirati.

Avulzije (odvajanja) kljuna lako je prepoznati jer su gornji, donji ili oba dijela kljuna djelomično ili potpuno odvučeni od lica.

Konačno, kancerogene izrasline mogu se pojaviti kao uzdignute lezije na kljunu odmah ispod nosnica, gdje se kljun susreće s kožom, sve do vrha.

Kako liječiti kljun koji krvari?

Kljun koji krvari mora se odmah liječiti. U slučaju ozbiljnijeg krvarenja, vlasnici će možda morati kontrolirati krvarenje kod kuće prije nego što mogu odvesti svoje ptice veterinaru.

Vlasnici ptica možda žele imati pri ruci sredstva za zgrušavanje u prahu u slučaju da ptica kod kuće krvari kljun ili nokat na nožnom prstu. Manje krvarenje može se zaustaviti primjenom pritiska na mjesto krvarenja (kao što je papirnati ubrus ili mala tkanina). Značajnije krvarenje može zahtijevati primjenu sredstva za zgrušavanje u prahu, vrste koja se obično koristi na krvarećim noktima na nogama.

Kako bi se ozlijeđena ptica zaštitila od gutanja sredstva za zgrušavanje ili stiptika, te se tvari obično nježno isperu vodom nakon što krvarenje prestane i nakon što se stvori ugrušak.

Kljunovi sadrže mnoge krvne žile i živce; stoga, ozljede kljuna mogu dovesti do značajnog krvarenja i boli u nekim slučajevima, sprječavajući sposobnost ptice da jede. Ptice s krvarenjem ili jako bolnim kljunom te one koje ne jedu treba odmah pregledati veterinar. One s velikim otvorenim ranama, opeklinama ili očitim prijelomima gdje je kost izložena, te one s avulzijama ili iščašenjima također treba liječiti što je prije moguće.

Medicinski tretman ozljede kljuna

Kad god vlasnik primijeti bilo što drugačije u vezi s kljunom svoje ptice, potrebno je zakazati veterinara da ga pregleda. Neke abnormalnosti kljuna zahtijevaju hitnu veterinarsku pomoć, dok su druge manje izražene.

Manje ozljede kljuna mogu biti jednostavne za liječenje, dok se ozbiljne ozljede kljuna ne mogu liječiti. Veterinar može odrediti tijek liječenja nakon obavljanja potpunog fizičkog pregleda.

Ptice s polaganim razvojem promjena u kljunu (kao što je promjena boje na površini ili udubljenja) ili sporo rastućim masama na kljunu obično se ne smatraju trenutnim hitnim slučajevima, ali ih treba pregledati veterinar što je prije moguće.

Rane, opekline i prijelomi mogu se lako inficirati, osobito ako se u njih upakira hrana. Male rane, razderotine i opekline mogu se očistiti antiseptikom i liječiti lokalno ili sustavno antibioticima i protuupalnim lijekovima i lijekovima protiv bolova.

Često će keratinska obloga na kljunu izrasti vrlo sporo tijekom tjedana do mjeseci. Velike nedostatke na keratinu možda će trebati zakrpati akrilom. Donja oštećena kost neće ponovno izrasti kod odrasle ptice. Ozbiljne ozljede od prignječenja, prijelomi i dislokacije mogu zahtijevati kirurški popravak i dugoročnu primjenu lijekova.

Određene kongenitalne abnormalnosti također mogu zahtijevati kirurški popravak. Sumnja na infekcije kljuna mora biti biopsirana i kultivirana kako bi se mogli primijeniti odgovarajući lijekovi (tj. antibiotici naspram antifungalnih lijekova). Kljunaste izrasline također treba biopsirati i/ili ukloniti kako bi se utvrdilo što su i kako ih treba liječiti (npr. kemoterapijom, zračenjem itd.).

Kljunovi koji su izrezani (ili otkinuti s lica) mogu se kirurški ponovno spojiti samo ako još uvijek postoji značajna veza između kljuna i lica tako da su živci i krvne žile netaknuti. Često se izlomljeni kljunovi ne mogu spasiti i moraju se ukloniti. Ptice kojima nedostaje gornji ili donji kljun ponekad mogu s vremenom naučiti jesti same, ali njihovi vlasnici moraju biti spremni hraniti ih iz ruke tjednima do mjesecima dok se ptice uče prilagođavati.

Ptice kojima nedostaju i gornji i donji kljun općenito se ne mogu prilagoditi i treba ih humano eutanazirati. Iako su kljunaste proteze dostupne, one moraju biti izrađene po narudžbi kako bi odgovarale pojedinoj ptici i kirurški ih postaviti veterinar. Te proteze obično s vremenom otpadnu, osobito kod ptica koje rastu ili su vrlo aktivne, i moraju se zamijeniti prema potrebi.

Kućno liječenje ozljede kljuna

Bez obzira na vrstu ozljede kljuna, ptice s ozlijeđenim kljunom mogu biti bolne i ne žele jesti. Mogu biti letargični, napuhani i manje glasni nego inače. Pticama s bolnim ozljedama kljuna treba ponuditi meku hranu koju je lako jesti — poput malih komadića mekog povrća, voća, kuhanih jaja ili tjestenine — umjesto hrane koju je teško jesti, poput sjemenki i orašastih plodova.

Ptice koje imaju poteškoća s ishranom trebaju biti odvojene od partnera u kavezu kako bi se mogao pratiti njihov unos hrane i kako bi se mogle ručno hraniti, ako je potrebno.

Kako spriječiti ozljedu kljuna?

Dok se neke abnormalnosti kljuna, poput kancerogenih izraslina, infekcija i urođenih defekata, ne mogu spriječiti, druge uzrokovane traumom ili pothranjenošću često se mogu spriječiti.

Zaštita kuće za letenje u zatvorenom prostoru

Ako ćete pustiti svoju pticu da leti uokolo, prekrijte ogledala i prozore plahtama ili ručnicima, osigurajte da su stropni ventilatori isključeni, pokrijte otvoreni plamen i posude s vrućom tekućinom i zatvorite sva otvorena vrata koja bi slučajno mogla udariti o pticu u pokretu ( bilo da leti ili hoda).

Spriječite letenje odgovarajućim stezaljkama za krila

Još jedan način da spriječite ozljede tijekom leta je planiranje skromnog podrezivanja krila od strane obučene osobe koja zna kako podrezati dovoljno perja da spriječi podizanje, ali ne toliko da ptica padne poput kamena.

Uz poduzimanje koraka za smanjenje mogućnosti traumatskih ozljeda u kući, najbolji način da spriječite traumu kljuna je da svoju pticu redovito pregledava veterinar koji će moći rano prepoznati abnormalnost kljuna, prije nego što postane uznapredovala i potencijalno teška liječiti. Redoviti, godišnji veterinarski pregledi mogu održati kljun vaše ptice i ostatak tijela u vrhunskoj formi.

VAŽNA IZJAVA O ODRICANJU ODGOVORNOSTI – OVA WEB STRANICA NE NAMJERAVA PRUŽATI VETERINARSKE SAVJETE. IAKO PRUŽAMO INFORMATIVNI SADRŽAJ, PROIZVODE I RESURSE, KAO I OBRAZOVANJE O ŽIVOTINJAMA; INFORMACIJE I SADRŽAJ NA PET-PORTAL.NET NAMIJENJENI SU SAMO ZA OPĆE ZNANJE. NIJE NAMIJENJENO PREDSTAVLJANJU PROFESIONALNIH SMJERNICA ILI VETERINARSKIH SAVJETA.