UZROCI GLUHOĆE KOD PASA

Baš poput pasa koji čuju, i gluhi psi, uz malu pomoć svojih vlasnika, mogu biti divni prijatelji.

S malo vježbe, i puno mašte, ovi psi mogu izvrsno komunicirati s vlasnikom i okolinom.

Gluhoća kod pasa mže se javiti iz više razloga, stoga je važno biti spreman i podučen u slučaju da Vaš ljubimac izgubi sluh.

Saznajte kako pomoći svom ljubimcu kod gubitka sluha.

Kako znati da li je pas gluh?

Znakovi gluhoće kod pasa često su suptilni ili ih se pogrešno tumači kao neposluh. Oni se mogu javiti postupno ili iznenada. Znakovi gluhoće kod pasa, bilo u jednom ili u oba uha, uključuju situacije poput:

• Vaš pas ne odgovara na svoje ime kad ga pozovete
• Morate dodirnuti svog psa da biste ga probudili
• Ima vrlo dubok san i ne probudi se lako
• Glasni zvukovi ne plaše Vašeg psa
• Prekomjerno ili glasno lajanje
• Zvuk zvona na vratima više ne izaziva reakciju kod psa
• Vaš pas ne reagira na zvukove igračaka
• Štene previše grize svoju braću/sestre iz legla

BAER test (Brainstem Auditory Evoked Response) je najkonkretniji način za utvrđivanje zdravstvenog stanja ušiju Vašeg psa. Ovim testom analizira se električna aktivnost mozga pri reprodukciji zvuka. Ispitivanje se vrši pomoću tri male elektrode.

Jedna je postavljena ispred uha, druga centralno na čelo, i treća na vrhu glave. Ove elektrode obično ne uzrokuju bol. Slušalice s umetkom od pjene stavljaju se u uho. Svako uho se ispituje pojedinačno. Ispitivanje traje 10 do 15 minuta. Ispis rezultata daje se vlasniku psa nakon postupka.

Uzroci gluhoće kod pasa

Psi mogu izgubiti sluh iz više razloga. Gluhoća je rezultat urođenih oštećenja, kroničnih infekcija uha, traumatičnih ozljeda, procesa starenja i nekoliko drugih čimbenika. Gluhi psi mogu biti privremeno ili trajno gluhi, ovisno o uzroku.

Kongenitalna gluhoća

Kongenitalna gluhoća  je gubitak sluha koji je prisutan pri rođenju ili se razvija kasnije zbog genetskih uzroka.

Ova vrsta gubitka sluha često se nasljeđuje kod nekih određenih pasmina. Do nje može ponekad doći zbog intrauterinih infekcija, izlaganja ototoksičnim lijekovima, poremećaja jetre i izloženosti drugim toksinima prije ili ubrzo nakon rođenja šteneta.

Kongenitalna gluhoća povezana je posebno s tri vrste dlake: merle, piebald boja i ekstremna piebald boja. Primjeri pasmina merle uključuju australoskog ovčara i border collie. Piebald boja prisutna je u kod bulterijera i engleskog setera.

Smatra se da je gluhoća kod ovih pasmina uzrokovana nepostojanjem stanica koje proizvode pigment, a koje se nazivaju melanociti. Kad melanociti nisu prisutni, dotok krvi se degenerira, što uzrokuje odumiranje živčanih stanica rezultira stalnom gluhoćom.

Kronične infekcije uha

Postoji mnogo razloga zbog kojih pas može dobiti ponavljajuće infekcije uha. Najčešći uzrok infekcija su alergije, najčešće izazvane hranom ili okolišnim čimbenicima. Endokrine bolesti, uključujući hipotireozu i hipertireozu, također uzrokuju upalu uha i infekcije.

Upale uha ponekad uzrokuju privremeni ili reverzibilni gubitak sluha. To se događa jer infekcija uha blokira Eustahijevu tubu u srednjem uhu, što dovodi do porasta pritiska u srednjem uhu psa. To znači da se zvuk blokira i ne prolazi do unutarnjeg uha. Ako se zvuk ometa na ovaj način, rezultat je konduktivni gubitak sluha.

Konduktivni gubitak sluha ogleda se kroz različite simptome. Ova vrsta gluhoće znači da će zvukovi Vašem psu postati sve tiši. Možda ćete shvatiti da morate ponavljati ono što mu govorite.

Ozljede

Membrana zvana bubnjić odvaja vanjsko uho od srednjeg i unutarnjeg uha. Traumatska ozljeda, koja šteti bubnjiću, može rezultirati privremenom ili trajnom gluhoćom.

Znakovi da Vaš pas ima puknuće ove membrane (bubnjića) uključuju iscjedak iz uha, bol pri dodirivanju uha, povraćanje, paralizu lica i poremećaj ravnoteže.

Većina puknuća zaraste u roku od dva mjeseca, a većina gubitka sluha je privremena, iako neki psi mogu imati određeni stupanj trajnog gubitka sluha. Nakon što veterinar dijagnosticira Vašem psu tipično puknuće bubnjića, obaviti će temeljito ispiranje uha. Vašem psu mogu, u ovom slučaju, biti potrebni i oralni lijekovi, kortikosteroidi i antibiotici.

Starost

Gubitak sluha vezan uz dob (presbycusis) je najčešći oblik stečenog gubitka sluha kod starijih pasa. Odražava se kroz izloženost buci, ototoksične lijekove itd. Gubitak sluha u starijoj dobi razvija se postupno, tipično za oko 13 godina. Ponekad se stariji psi pogrešno smatraju zbunjenim jer zapravo ne čuju dobro.

Zaštita ušiju Vašeg psa

Održavanje vašeg psa zdravim važno je za usporavanje napredovanja gubitka sluha. Postoji nekoliko načina da svog psa zaštitite od gubitka sluha. Međutim imajte na umu da neka razina gluhoće često utječe na starije pse bez obzira na mjere zaštite koje uspostavite.

Osiguravanje zdrave prehrane, održavanje čistih ušiju psa i pravovremeno liječenje infekcija samo su nekoliko načina za usporavanje napredovanja gluhoće.

Prehrana

Važno je da svom psu omogućite zdrave obroke. Pazite da se hrana Vašeg psa sastoji od visokokvalitetnih, dobro uravnoteženih sastojaka.

Neka istraživanja pokazuju povezanost između nutritivnih nedostataka i gubitka sluha.

Štoviše, izloženost otoksičnim teškim metalima u prehrani poput olova, kao i pretilost, također su povezani s gubitkom sluha. Ovo potvrđuje negativne posljedice nezdrave prehrane u pogledu auditivne funkcije.

Čišćenje uha

Čišćenje uha pomaže u sprečavanju infekcija uha. Neki psi prirodno imaju čiste uši kojima je rijetko potrebno čišćenje. Ostali psi zahtijevaju redovito čišćenje kako bi se spriječilo nakupljanje nečistoće.

Pasmine s dužim ušima, kao što je Basset Hound, spadaju u one koji su najviše izloženi upali uha, ali bilo koja pasmina ih može razviti.

Prije nego što počnete s čišćenjem, provjerite da li zapravo treba očistiti uši Vašeg psa. Prekomjerno čišćenje ušiju također dovodi do infekcije uha, pa je važno biti siguran kako izgleda zdravo uho.

Zdravo, čisto uho ružičasto je i bez mirisa, bez vidljive prljavštine ili stranih tijela. Ako uho psa ima blagi miris i Vaš pas često trese glavom, vjerojatno je vrijeme za čišćenje uha. Ako Vaš pas ima crvene, upaljene uši i čini se da ga uši bole, vjerovatno je da vaš pas ima infekciju uha za koju je potrebna medicinska pomoć.

Kako izbjeći infekciju uha?

Upale uha uzrokovane su brojnim čimbenicima. Alergije, nedostatci u prehrani, autoimune bolesti, hormonalni uvjeti i nakupljanje voska u uhu, sve su to razlozi zbog kojih pas može imati infekciju uha. Čuvanje ušiju psa čistim i suhim pomaže u sprječavanju takvih infekcija.

Poput ljudi, psi reagiraju na alergene u okolini. Pelud, grinje, buhe i trava samo su neki od potencijalnih alergena kod pasa. Ono čime hranite svog psa također je mogući okidač – neki psi imaju alergiju na određenu hranu zbog čega su predisponirani za infekcije uha.

Zaštitite svog psa redovitom prevencijom protiv buha i krpelja i savjetujte se s veterinarom ako sumnjate na alergiju na hranu.

Provjerite jesu li uši vašeg psa suhe. 

Ako vaš pas redovito pliva ili mu treba puno kupki, preporučujemo da mu osušite uši što je prije moguće nakon kontakta s vodom. Na taj se način, uklanjanjem vlage, sprječava se moguća upala uha. Također pomaže i to da prilikom kupanja psa zaštitite njegove uši na neki prikladan način.

Briga o gluhom psu

Naučiti se nositi se s gluhoćom kod pasa važno je za sigurnost i dobrobit Vašeg psa. Srećom, uz malo dodatne pomoći od vas, gluhi je pas jednako sposoban živjeti ispunjen život kao i pas koji čuje.

Prilagodite načine na koji komunicirate, trenirajte za smanjenje refleksa prestrašenosti i postavite identifikacijske oznake u okolini.

Komunikacija

Gluhi psi sjajno čitaju govor tijela. 

Ova jednostavna činjenica otvara sasvim novi put komunikacije s gluhim psom – znakovnim jezikom. Postoje ručni signali za razne naredbe, uključujući “sjedni”, “dolje” i “dođi”, ali također je važno koristiti izraze kao što su “dobar pas” i “pazi na mene” kako bi se pojačalo dobro ponašanje i zadržala pažnja.

Da biste psu olakšali trening, započnite u prostoriji u kojoj nema previse ograničenja. Preporučuje se i da treninzi budu kratki. Između pet i deset minuta do tri puta dnevno je dovoljno.

Neki se vlasnici odlučuju upotrijebiti laserske pokazivače kako bi nagradili dobro ponašanje, dok su neki protiv toga. To objašnjavaju injenicom da upotreba tzv. svjetlosnih bljeskova, bilo da se radi o treningu ili igri, nehotice potiče opsesivno ponašanje kod gluhih pasa. Namjerno podučavanje psa da traži svjetlost, a zatim jačanje takvog ponašanja ponekad dovodi do toga da pas traži svjetlost na drugim mjestima. To znači da su mogući rezultati takvog načina komunikacije jurnjava za sjenom, ili automobilom (što može biti opasno) ali može izazvati i tjeskobu zbog izlaganja bljeskalici.

Prilagođavanje okolišu

Gluhi psi lako se uplaše.

Srećom, trening često pomaže smiriti zastrašujući refleks gluhog psa. Započnite tako da priđete svom psu dok je budan s različitih mjesta i ponudite mu poslasticu nakon što ga nježno dodirnete. Također, i dok spava nježno mu priđite da bi ga probudili. S vremenom pas nauči da je buđenje dodirom pozitivno iskustvo, a ne nešto čega bi se trebalo bojati. Pomaže i glasan hod kako bi proizveli vibracije koje Vaš pas može osjetiti i prepoznati da mu se netko približava.

Zaštita gluhih pasa

Gluhom psu ne treba dopustiti da samostalno luta. To znači da psa morate držati na uzici kada je izvan svog doma. Ako Vaš pas pobjegne neće moći čuti promet i neželjene pse. Neki vlasnici imaju pojaseve koji ukazuju da je pas gluh kako bi osobe na cesti znale da se radi o gluhom psu.

Uz to, važno je da Vaš pas ima ažurirane identifikacijske oznake po kojima se jasno vidi da je gluh. To ne samo da će ubrzati ponovni pronalazak, ukoliko pobjegne, već pomaže i u sprječavanju bilo kakvih nesporazuma – neki ljudi mogu pogrešno pretpostaviti da je gluhi pas neposlušan ili opasan jer neće odgovarati verbalnim naredbama. Neki se vlasnici čak odlučuju i za dvojezične oznake, pogotvo u slučaju putovanja u drugu zemlju sa svojim psom.

Obuka gluhih pasa

Uz malo dodatnog vremena i strpljenja, obuka gluhih pasa jednako je isplativa kao i obuka bilo kojeg drugog psa. Gluhi psi sposobni su naučiti sva ponašanja uz pomoć znakovnog jezika ili drugih signala ruku.

• Pozitivan nagradni trening

Pozitivan trening koji se temelji na nagradama važan je dio rada sa gluhim psima. Da biste počeli trenirati gluhog psa, morate biti u stanju privući njegovu pažnju i zadržati je. Budući da gluhi pas ne može čuti, primjerice pljesak rukom ili verbalnu naredbu, presudno je korištenje alternativnog signala koji znači da je određeno ponašanje bilo dobro.

Većina trenera preferira pokazati palce uvis da bi psu signalizirali na dobro ponašanje. I gluhog psa možete nagraditi poslasticom.

• Koristite ovratnike

Jedan od najvećih problema s kojim se vlasnici gluhih pasa suočavaju je zazvati svog psa iz daljine. Da bi gluhi pas mogao dobiti bilo kakva uputstva, trebao bi gledati prema svom vlasniku. To znači da kad se gluhi pas udalji, često ih je nemoguće vratiti natrag. Srećom, postoje neke kreativne mogućnosti za rješenje ovog problema.

Alati poput vibrirajuće orglice prikladni su za privlačenje pažnje psa.

Ova oglica (ovratnik) se koristi kako bi ga dozvali, a ne kako bi ispravljali neke njegove greške u treningu. Preporučuje se da psa naučite na vibracije postepeno i da nikad ne započnete s vratom. To je posebno važno jer bi pozadina treninga s nepovoljnim šokom izazvala negativne posljedice. Započnite držeći uređaj uz nogu ili drugo područje i uparite ga s naredbom poput “pogledaj me”. Uvijek psa nagradite poslasticom i pohvalama tako da ima pozitivno iskustvo s ovakvom ogrlicom.

• Znakovni jezik

Znakovni jezik učinkovit je način komuniciranja s gluhim psom. Vrsta signala ruku koju koristite manje je važna od održavanja dosljednosti. Zabilježite znakove ruku koje ćete koristiti sa svojim psom – čak biste ih mogli crtati ili slikati. Postavite grafikon na mjesto do kojeg možete lako pristupiti i pridržavajte se tih znakova.

Iako su izvorno dizajnirani samo za ljudsku uporabu, psi često nevjerojatno dobro reagiraju na znakovni jezik.

Odlične mogućnosti za komunikaciju sa svojim gluhim psom su primjerice ASL- Američki znakovni jezik, BSL – Britanski  znakovni jezik ili AUSLAN – Australijski znakovni jezik. Korisno je znati jedan od ovih jezika za komunikaciju sa svojim ili bilo kojim drugim gluhim psom. Znakovni jezik zahtijeva od korisnika da zna napraviti gestu rukom. Količina svjetla u sobi također utječe na sposobnost komuniciranja pomoću znakovnog jezika.

Gluhi psi – Najčešća pitanja

Kako mogu pomoći svom gluhom psu?

Puno je načina da održavate posebnu vezu sa svojim gluhim ljubimcem. Razmislite o tome da naučite oblik znakovnog jezika za komunikaciju sa svojim psom – ASL, BSL, K9Sign, i sl. pa čak i vlastite originalne ručne signale.

Sve su to učinkoviti načini da s njima komunicirate.

Gluhi psi imaju pojačan refleks prestrašenosti i često će im trebati trening kako bi im olakšali anksioznost. Također treba uzeti u obzir mjere zaštite – jasno označene i ažurirane identifikacijske oznake, sigurna veza i stalno držanje Vašeg ljubimca na povodcu u javnosti su od vitalnog značaja za njihovu sigurnost.

Kako mogu znati da li je pas gluh?

Znakovi gluhoće kod pasa uključuju nedostatak reakcije na glasne zvukove, ne reagiranje na svoje ime, pretjerano i glasno lajanje i idubok san. Mnogi vlasnici otkrivaju da njihov pas više ne reagira na zvono na vratima. Ako Vaš pas pokazuje ove znakove i sumnjate da je to zbog gluhoće, važno je da posjetite veterinara i zatražite testiranje kako biste isključili druge razlogr poput psećekognitivne disfunkcije. BAER test utvrđuje jesu li psi gluhi u jednom ili u oba uha.

Da li gluhi psi laju različito?

Gluhi psi imaju tendenciju lajati glasnije od pasa koji nisu gluhi. Bez slušnih znakova, gluhi psi ne razumiju koliko su glasni. Uzdižući svoj glas da prevladaju vlastiti gubitak sluha, neki psi glasno laju pod pretpostavkom da ih ni vi ne čujete. Sve glasnije lajanje prirodniji je odgovor na prilagodbu na nove načine komunikacije s Vama. Gluhi psi ponekad ispuštaju neobične zvukove, ovisno o pasmini.

Može li gluhi pas „čuti“ zvižduk?

Iznenađujuće, neki psi koji pate od gubitka sluha i dalje reagiraju na zvižduke. Na tržištu postoje tihe zviždaljke podesive frekvencijom koje možete koristiti za pronalaženje frekvencije unutar raspona sluha Vašeg psa. Ako je Vaš pas jedan od rijetkih sretnika koji zadržava sposobnost da čuje zvižduke, u slučaju nužde preporučljivo je zviždati kako bi Vas „čuo“.